Academic journal article Suvremena Lingvistika

Heinz Vater: Einfuhrung in Die Zeit-Linguistik, Wissenschaftlicher Verlag Trier, 2007 (Fokus; Band 33), 128 Str

Academic journal article Suvremena Lingvistika

Heinz Vater: Einfuhrung in Die Zeit-Linguistik, Wissenschaftlicher Verlag Trier, 2007 (Fokus; Band 33), 128 Str

Article excerpt

Iako je knjiga pod nazivom Einfuhrung in die Zeit-Linguistik Heinza Vatera objavljena vec 1991. godine i do 1994. godine dozivjela tri ponovljena izdanja, u predgovoru ove knjige autor navodi da su se u meduvremenu pojavili brojni radovi o >> gramatickome vremenu << u njemackome jeziku, pa se upustio u korjenito preradivanje svoje knjige. Nova je knjiga nastala na temelju predavanja o lingvistici prostora i vremena odrzanih na SveuciliStu u Kolnu. Knjiga Einfuhrung in die Zeit-Linguistik (Uvod u lingvistiku vremena) sastoji se od predgovora i sljedecih osam cjelina: Einfuhrung (Uvodni dio, str. 1-11), Zum Konzept der Zeit (O konceptu vremena, str. 12-31), Zeitreferenz (Referencija vremena, str. 32-40), Tempus (Vrijeme, str. 41-80), Tempusrelationen in Texten (Vremenski odnosi u tekstovima, str. 81-87), Aspekt und Aktionsart (Gramaticki aspekt i nacin vrSenja glagolske radnje, str. 88-102), Temporaladverbiale (Prilozne oznake vremena, str. 103-107) te Zusammenfassung und Ausblick (Sazetak i smjernice za daljnja istrazivanja, str. 108-109). Na kraju knjige nalazi se opsezna bibliografija, popis kratica obradenih parametara vremena i ostale kratice.

Uvodni je dio podijeljen u cetiri poglavlja. U prvome se poglavlju naslovljenom Thematik und theoretische Grundlagen (Tematika i teorijske postavke) autor bavi pojmom vremena. Vrijeme definira kao srediSnji aspekt ne samo naSega zivota ved i cijeloga svemira. Svi se nalazimo u vremenu i ne mozemo od njega pobjeci. NaglaSava kako isto vrijedi i za prostor, ali je vrijeme apstraktnije i zagonetnije cak i za znanstvenike. UsporedivSi tako dvije temeljne kognitivne domene, vrijeme i prostor, Vater dolazi do predmeta proucavanja lingvistike vremena, a to su jezicno oznacavanje vremenskih koncepata i odnosa. Rijec je o interdisciplinarnom podrucju kojim se, osim jezikoslovlja, bave i filozofija, logika, fizika, psihologija i povijest. Autor dodaje kako je predmet proucavanja ove knjige najuze povezan sa semantikom i kognitivnom lingvistikom, te navodi osnovna pitanja i probleme o kojima de biti rijeci u ovoj knjizi: opis koncepta vremena, koji se vremenski fenomeni i odnosi odrazavaju u jeziku, po cemu se razlikuju jezicna sredstva za izrazavanje referencije vremena od onih za izrazavanje referencije prostora, koji se problemi javljaju prilikom interpretacije vremenskih odnosa u jeziku, koja su prostorno-vremenska jezicna sredstva univerzalna, a koja su ogranicena na pojedine jezike, koji je odnos izmedu referencije vremena i referencije zbivanja, te koji su vremenski izrazi gramatikalizirani. U drugome poglavlju autor istrazuje znacenje vremena u svakodnevnom zivotu i nacin na koji covjek poima vrijeme. Znacenje prostora i vremena ocituje se i u komunikaciji, primjerice u jezicnim izrazima koji se ucestalo koriste u svakodnevnom govoru (dati prostora, pravovremeno). Vater nadilazi okvire lingvistike i analizira upotrebu pojma vremena cak i u glazbi (Bachova kantata) i knjizevnosti (Thomas Mann, Joseph Roth i drugi).

U trecem se poglavlju dimenzija vremena analizira u kontekstu jezika. Kada je rijec o vremenskim i prostornim odnosima, svi jezici svijeta imaju citavu lepezu mogucnosti njihova izrazavanja. Pritom se razlikuju gramaticka i leksicka sredstva. Kao gramaticka sredstva za izrazavanje prostornih odnosa navode se padezi (primjerice ablativ i lokativ u latinskome), a vremenskih gramaticka vremena i aspekti. Leksicka su sredstva za izrazavanje i prostornih i vremenskih odnosa u njemackome jeziku prijedlozne fraze ili prilozi, a vremenski se odnosi mogu izraziti i zavisnim recenicama. No cesto je teSko povuci oStru granicu izmedu gramatickih i leksickih sredstava Sto moze dovesti do problema u analiziranju vremenskih oblika o cemu autor detaljnije govori u daljnjim poglavljima.

U cetvrtom su poglavlju uvodnoga dijela objaSnjeni pojmovi referencije i deikse. Za pojam referencije autor iznosi tumacenja Fregea, Lyonsa, Bierwischa, Jackendoffa i Schwarza, a za deikse Buhlera, Rauha i Ehricha. …

Search by... Author
Show... All Results Primary Sources Peer-reviewed

Oops!

An unknown error has occurred. Please click the button below to reload the page. If the problem persists, please try again in a little while.