Academic journal article Suvremena Lingvistika

Podjela Konstrukcija Sa Se U Hrvatskom jeziku/Classification of Constructions with Se in Croatian

Academic journal article Suvremena Lingvistika

Podjela Konstrukcija Sa Se U Hrvatskom jeziku/Classification of Constructions with Se in Croatian

Article excerpt

1. Oblik se i njegov status (1)

U stranoj literaturi u okviru leksicko-funkcionalne gramatike u vezi s povratnom klitikom se, kako je zvana u literaturi, ponajprije se raspravlja o statusu klitike se te ovisno o tome postoje dva pristupa: u jednom se se tumaci kao znak, tj. gramaticki marker koji ukazuje na povratnost (npr. Grimshaw 1982; 1990, Sells i dr. 1987; Reinhart i Siloni 2004), a u drugom kao glagolski argument i anaforicke je naravi (npr. Chomsky 1981; Burzio 1986; de Alencar i C. Kelling 2005). Prvi se pristup moze zvati neprijelaznim, a drugi prijelaznim (Milicevic 2016: 181). Unutar neprijelaznoga pristupa, koji pretpostavlja neargumentnost oblika se, raspravlja se o tom vezuje li se oblik se za vanjski ili unutarnji argument te nastaju li kao posljedica toga vezivanja neakuzativni ili neergativni glagoli.

Za prvi je pristup karakteristi~no da se pretpostavlja operacija pod nazivom redukcija argumenata, tj. smanjenje valentnosti glagola s dvaju argumenata na jedan argument. Rezultat redukcije jest neprijelazni glagol. Uloga je klitike se stoga da ukaze na povratnost, tj. da oznaci povratnost predikata. Prvomu se pristupu priklanja J. Grimshaw (1982), koja povratnu klitiku se smatra gramatickim markerom, a ne objektom. Analizirajuci romanske jezike, Grimshaw zakljucuje da povratne klitike (misli se na povratnu (engl. reflexive) i uzajamnopovratnu (engl. reciprocal) klitiku) nisu zamjenicni objekti, nego refleksi vezivanja u predikatnoj argumentnoj strukturi. Za svaku uporabu klitike se postoji pravilo: inkoativizacija (2), kojom nastaju neuzrocni glagoli, refleksivizacija, kojom nastaju povratni glagoli, i medijalno oblikovanje, kojim nastaju tzv. medijalne konstrukcije. Usporedujuci povratni i nepovratni oblik glagola, autorica uvida da je u povratnom obliku glagola drugi argument vezan i pridruzena mu je nulta gramaticka funkcija, dok je u nepovratnom obliku drugomu argumentu dodijeljena funkcija objekta. Dakle tijekom refleksivizacije vanjski je argument vezan za unutarnji argument, koji se eventualno pomice na subjektni polozaj. Stoga povratni glagol ima jedan argument manje u odnosu prema svojemu nepovratnom parnjaku (Grimshaw 1982: 106-111). Povratnu klitiku se stoga autorica proglasuje gramatickim markerom operacije na argumentnoj strukturi te na temelju toga zakljucuje da se povratni glagoli ponasaju kao neprijelazni glagoli. Povratne klitike djeluju kao gramaticki markeri odnosa vezivanja izmedu vanjskoga i unutarnjega argumenta.

Osim Grimshaw (1982) zagovornici toga pristupa jesu npr. Wehrli (1986), Chierchia (2004) (3), Reinhart i Siloni (2004). Oni smatraju da povratni glagoli nastaju leksickom operacijom apsorpcije ili redukcije koja se odnosi na prijelazni glagol, pogada njegov unutarnji argument i proizvodi neprijelazni glagol. Prema tom je gledistu povratna klitika vezana za unutarnji argument, i to u rjecniku.

Za razliku od toga pojedini jezikoslovci (npr. Marantz 1984, Grimshaw 1990, Pesetsky 1995, (4)) smatraju da je povratna klitika vezana za vanjski argument i na temelju toga se zakljucuje da je povratni glagol neakuzativni glagol jer je njegov unutarnji argument povrsinski subjekt.

Dosad obradene pristupe primjerice Milicevic (2009, 2015) zove re-dukcionistickima jer podrazumijevaju uklanjanje jednoga argumenta iz argumentne strukture prijelaznoga glagola. Za razliku od toga postoje pristupi u kojih nije rijec o uklanjanju argumenta iz argumentne strukture, nego se oba argumenta zadrzavaju u strukturi. Milicevic kao primjer neredukcionistickoga pristupa navodi analizu Alsine (1996), koji u okviru leksicko-funkcionalne gramatike (LFG), konkretnije njezine teorije leksickoga preslikavanja (engl. Lexical Mapping Theory, LMT) pretpostavlja >>da se refleksivizacija odvija tako sto se dva argumenta prelaznog glagola vezuju jedan za drugi na nivou argumentske strukture i zajedno se preslikavaju na funkciju subjekta<< (Milicevic 2015: 184). …

Search by... Author
Show... All Results Primary Sources Peer-reviewed

Oops!

An unknown error has occurred. Please click the button below to reload the page. If the problem persists, please try again in a little while.